Majčin odlazak

Bol privremeno stanuje U praznini tvojega odlaska Kada odu i posljednji prijatelji Ostaćemo sami Kao nekad i uvijek   Nedostaješ Majko i najmilija prijateljice Toplina i ljubav tvoja Beskrajna i besplatna Kako samo majke znaju   Od nesebične pažnje I vrijednih mudrosti Koje smo kao sinovi primili Pamtimo i vječno čuvamo Najveći nauk   Kako…

Nastavi čitanje →

Muzika za dušu

Na svome putu od nevinosti do nemoći, prirodom života, saznajem: prvi puta sam voljen, prvi puta tražen, prvi puta saslušan, prvi puta shvaćen. Mnoge jalove bitke koje sam vodio sada su dobile smisao: znam što imam i što sam izgubio, cijenim momente dok težim da živim dugo, igram pametno čak i kada izgledam blesavo, zahvaljujem…

Nastavi čitanje →

Self-Help

Tužan li je ovaj ljudski rod Horde slomljenih srca I gomile neispunjenih želja Ukopanih sa krhkim kostima   Interes pokreće svijet Žalosno ali istinito Da slijepac čezne A oni zatvaraju oči   U moru bolova Nijedan se ne osjeti Pored drugoga I čiji je veći?   Traži se uvijek više U potrazi za muzikom Mrzimo…

Nastavi čitanje →

Bijeg

    Hodati po zraku Postati dimom Lebdjeti s vjetrom U jedinstvu s tišinom   Putovati vremenom Sakriti tragove Vidjeti nevidljivo U društvu anđela   Zapaliti zastave Ugasiti svjetla Napustiti prerano Pobjeći   Nije moguće. Valja živjeti. I biti čovjekom.

Nastavi čitanje →

Inspiracija

Oprosti što te nisam čuo. Beskrajno me zabavlja gledati hiljade pokreta na tvojoj pojavi dok govoriš. Volim slušati kako dišeš dok spavaš. Znaš da te tada najviše volim, daleku od buke i vreve sebičnog vremena koje nas ujeda svakim momentom što prođe. Zahvalan sam silama neba što su te poklonile kada sam te najviše trebao,…

Nastavi čitanje →

Non fiction

Scena 1 Skriveni, čarobni restorančić u centru Sarajeva. U primamljivom enterijeru koji podsjeća na kabinu broda centralni stol je zauzet. Sredovječna gospođa mršavog lica sjedi nad tanjirom salate sa kruškom i orašastim plodovima. Ispred nje leži knjiga, njezina posljednja prijateljica. Ona ju čita i negdje, pri kraju lista, tiho pušta suzu kao zahvalu za put…

Nastavi čitanje →

Retro

U sarajevskoj noći, dok slušam pjesmu vjetra i plešem po vjesnicima jeseni, prizivam prošlost. Darovi i otpaci vremenske riznice-deponije vjerodostojno podsjećaju da će svako danas neminovno postati obično jučer. Sve će proći – osmijesi će iščeznuti i suze presahnuti jednoga dana kada se obogatimo saznanjem da smo živjeli život. Učili smo lekcije, uz riječi samilosti…

Nastavi čitanje →

Ponovo

Sreća je oduvijek bila neprijatelj bilježnika riječi. Tuga je plodni izvor nadahnuća sa kojeg umjetnik rado pije.   Zadovoljština je suha pustinja za promjene. U bijesu i krvi se rađaju revolucije.   Pameti je suđeno da se iznova dokazuje. U glupost se ne sumnja.   Dobro se dobrim vraća? Mladić život uze onoj koja mu ga podari.  …

Nastavi čitanje →

Momenat buđenja

Noćas, kada se čitav svijet rastvara u čaši vode, obećao sam ljubav mojoj dražesnoj ptici. Ovoga čarobnog momenta sam joj otvorio riznice i jame duše svoje, bez straha i očekivanja, kao što nikada nikome ranije nisam. Otvorila je kapije kraljevstva u kojem su je čekali najljepši pejsaži i najrazornije vatre koje oči svjetskoga putnika još…

Nastavi čitanje →