Muzika za dušu


Na svome putu od nevinosti do nemoći, prirodom života, saznajem: prvi puta sam voljen, prvi puta tražen, prvi puta saslušan, prvi puta shvaćen. Mnoge jalove bitke koje sam vodio sada su dobile smisao: znam što imam i što sam izgubio, cijenim momente dok težim da živim dugo, igram pametno čak i kada izgledam blesavo, zahvaljujem nebesima s vjerom u sebe i nju. Sjećanja se ispiru, saznajem, i lako mijenjaju novim, boljim, istinitijim, vječnijim. Riječi su odavno izgubile smisao, lako se koriste i troše – na cijeni su djela, dnevni dokazi vjernosti i čestitosti, vrlina koje opstaju. Jednačina je prosta: s jedne strane duša, bez plašta i mirisa, malena i naizgled nemoćna, ali iskrena i vječna; s druge strane pobjede i porazi, iskustvo i nauk, sreća i budnost kao blaga dostupna rijetkima, iskreni odgovori na pitanja koja pitamo i ona koja se bojimo pitati, istine koje gode i bole kada si možeš priuštiti luksuz da gledaš svijet otvorenih očiju. Odabrao sam stranu na vagi dobra i zla: biću dobar gdje god me to dovelo jer jedino tako umijem biti sretan.

I plešimo, draga, plešimo jer ova muzika traje zauvijek.

dilandog

10 komentara

  1. Nekad biti dobar odvede ravno helac. Rekoh ovo bez zelje da cinicnim komentarom povucem tvoje misli u blato.
    ‘Nas, muzika zna prestane, a covjek (zena, ja) nastavi da plese. Pa se onda prene i zapita da li je uopste cuo ikakvu muziku, ili su u pitanju bile auditivne iluzije. Halucinacije.
    Izbor je strasan.
    Mozemo samo biti ono sto smo vec nekad, ranije, odabrali.

  2. @ avadon – pazi, zna biti zarazno 😉
    @ vela – apsolutno se slažem. u krajnjem slučaju, za sve sami sebi polažemo račune.
    @ mmmh – you dig it 😉
    @ cagli – bolje biti sretan i u zabludi pa makar i na momenat nego stabilni flatline cijeli život. znaš da se život kreće u amplitudama. iskreno, mislim da čovjek, sve i da želi, ne može biti nešto što nije, pa čak i ako mu uspije da se pretvara.
    @ lunjo 😉

Komentariši